U 2024. dugotrajni učinci COVID-a još uvijek su očiti. Njegov utjecaj na sredstva za život, zdravlje i prehrambene sustave bio je razoran. Iako su neki prošli bolje od drugih, pandemija je neporecivo utjecala na sve nas. Osobito su mladi podnijeli najveći teret ovog neviđenog vremena. Studije su pokazale da je od 2020 psihičko zdravlje mladih dramatično je opalo. Ali nije samo COVID u pitanju. Klimatska kriza i pritisak na obrazovne ustanove također snažno opterećuju umove naših mlađih kolega. Sjeli smo da čujemo perspektivu jedne mlade osobe o učincima COVID-a, problemima koji su im važni i kako političari mogu pomoći da se poveća njihova zabrinutost slušajući ih i dajući im glas.
Možete li se predstaviti i objasniti zašto smatrate da je važno podijeliti svoju priču o utjecaju COVID-19 na mentalno zdravlje i dobrobit mladih?
Ja sam 15-godišnjak koji živi u malom gradu u Nizozemskoj. Kad je pandemija prvi put zahvatila u ožujku 2020., imao sam 12 godina i kao i mnogi drugi, većinu školovanja sam završavao od kuće i pohađao online nastavu umjesto uobičajenih osobnih.
Odlučio sam podijeliti svoju priču jer vjerujem da ima mnogo ljudi kojima to nije ugodno, možda se srame što su izrazili svoja iskustva tijekom pandemije. Nadam se da bih dijeljenjem vlastite priče mogla razgovarati s drugima ili dati vladama više uvida u učinak koji je COVID imao na mlade ljude.
U stvaranju solidnih sustava podrške u školama, ključno je uspostaviti timove za skrb posvećene rješavanju problema mentalnog zdravlja i pružanju podrške učenicima osnovnom podrškom. Također je važno njegovati okruženje u kojem se učenici osjećaju ugodno otvoreno govoreći o svojim emocijama. Obrazovne vlasti mogle bi pomoći mladima organiziranjem predavanja ili radionica u suradnji sa školskim inicijativama poput općinskih zdravstvenih službi (Gemeentelijke Gezondheidsdiensten (GGD) u Nizozemskoj i promicanje kampanja poput 'U redu je razgovarati', kampanja javnog zdravstva Škotske.
Možete li mi reći nešto o vašem životu tijekom pandemije? Kako je to utjecalo na vaš obiteljski život, školski život i društveni život?
Tijekom pandemije svi smo bili zatvoreni u svojim domovima, nesposobni uživati u poznatim udobnostima poput druženja s prijateljima, posjeta obitelji ili pohađanja redovne škole. Osobno sam se zbog COVID-a osjećao izolirano, unatoč povremenim susretima s prijateljima, iako ti susreti nikad nisu bili nalik onima koje smo imali neposredno nakon škole prije pandemije.
Sa službenim ograničenjima posjeta obitelji, situacija je bila posebno izazovna, posebno s obzirom na moje rijetke prilike da vidim svoju širu obitelj. Unatoč ovim ograničenjima, napravili smo iznimke i posjetili baku i djeda, koji žive otprilike 2.5 sata vožnje automobilom.
Tijekom pandemije, umjesto odlaska u trgovine ili restorane, mnogi su se mladi ljudi okrenuli internetskim platformama poput Discorda - društvene platforme za razmjenu izravnih poruka - pridruživši se malim zajednicama kako bi održali društvenu interakciju. Ove internetske interakcije značajno su porasle tijekom COVID-a i uglavnom su bile samo za zabavu, ali su omogućile potrebne društvene interakcije.
Što se tiče škole, u početku se sva nastava odvijala online, a samo je učiteljima bilo dopušteno da svoje online lekcije drže iz svojih učionica. No, s vremenom je i to spriječeno jer su i oni prešli na nastavu na daljinu od kuće.
Kad je najizazovnija faza pandemije završila, nekolicini odabranih učenika, uključujući i mene, ponovno je dopušteno ići u školu. Ova je promjena omogućila onima kojima je nastava licem u lice najpotrebnija da dobiju bolju podršku, obično oko tri učenika po razredu. Kasnije, polako ali sigurno, svi su se opet mogli vratiti u školske klupe.
Rekli ste da ste u jednom trenutku tijekom COVID-a osjećali da nema progresije za vas? Možete li, molim vas, objasniti što ste time mislili?
Zbog prelaska na online nastavu, mnogi su učenici počeli gubiti kontrolu nad opterećenjem ili su se osjećali demotiviranima. Kao dodatak ovim izazovima, naše vrijeme lekcije skraćeno je s 80 minuta po lekciji na 50 minuta, no ipak se od nas očekivalo da završimo istu količinu posla, što je dovelo do povećanja stresa i smanjenja motivacije.
Ispunjavanje testova putem interneta također je otežavalo učenicima učenje jer nije bilo načina da se provjeri da su to uradili sami učenici, a ne njihovi roditelji koji su stajali izvan vidokruga kamere i govorili im odgovore.
Iz tog razloga, testovi se ne bi računali ni u jednu službenu ocjenu. To je navelo studente na pitanje svrhe studiranja, jer se ispiti ionako ne broje. Na kraju je zbog tih razloga naša škola (a vjerojatno i mnoge druge) odlučila pustiti sve da prođu i uđu u sljedeću školsku godinu, a da se na bilo koji način ne osigura da znaju sve sadržaje iz prethodne.
Zašto mislite da je važno da ljudi poput političara i školskih vlasti slušaju iskustva i glasove mlađih ljudi, posebno kada je riječ o izazovima s kojima se suočavaju tijekom pandemije.
Kada bi političari slušali naša iskustva kao mladih ljudi, bolje bi razumjeli kako je pandemija utjecala na nas. To znanje moglo bi pomoći u ublažavanju učinaka potencijalne buduće pandemije.
Još jedan razlog zašto je to važno je zato što smo mi sljedeća generacija. Provest ćemo sljedećih 50+ godina na ovom planetu i ovisit ćemo o odlukama koje se donose danas. Dajući vladi uvid u to kako je COVID utjecao na nas u prošlosti, mogli bi učiniti nešto za ublažavanje ili čak sprječavanje kriza u budućnosti.
Kad bi vlade slušale što mladi ljudi imaju za reći o užasnim uvjetima učenja koje su iskusili, možda bi bile bolje opremljene za ulaganje u prilagodbu online nastave u budućnosti, uz istovremeno održavanje potrebnih sigurnosnih smjernica. Mogli bi, na primjer, razmotriti osobna predavanja u velikom prostoru na otvorenom za toplija razdoblja ili organizirati predavanja u kazalištu ili drugom velikom prostoru za hladnija razdoblja.
Ukratko: slušajući naše borbe tijekom pandemije, vlade bi bile bolje opremljene za najbolju potporu mladim ljudima tijekom nove krize.
Neki su istraživači rekli da je COVID omogućio mladima da imaju više vremena za samootkrivanje i osobni rast. Biste li se složili s ovim? Molim te objasni.
Rekao bih da da, ali nije sve u psićima i suncu. S jedne strane, mlađi ljudi i tinejdžeri imali su znatno više vremena i prostora za otkrivanje sebe i istraživanje vlastitog identiteta. Na primjer, čini se da ima više vidljivih LGBTQI+ tinejdžera od početka pandemije. Osobno sam primijetio više queer pojedinaca u školi sada, u usporedbi s prije četiri godine prije pandemije. To bi moglo biti zato što su tinejdžeri imali više vremena za razmišljanje o LGBTQI+ problemima i bolje razumijevanje sebe, vjerojatno zato što su imali više vremena za otkrivanje sebe tijekom karantene.
S druge strane, ovo produženo vrijeme za samootkrivanje došlo je po cijenu obrazovanja i društvene interakcije. Iako su tinejdžeri imali više vremena za istraživanje vlastitog identiteta, nisu mogli izlaziti ili se družiti s prijateljima, ići na kuglanje ili sudjelovati u drugim aktivnostima. Trgovine, kafići i restorani bili su zatvoreni, iako je za mnoge najugodniji dio tinejdžerskog života provoditi vrijeme s prijateljima i uključivati se u društvene aktivnosti. Pandemija je mladima uskratila gotovo sva ta iskustva.
Također, pitanje samootkrivanja nije ograničeno na provođenje vremena nasamo. Dok je pandemija mnoge natjerala da budu sami, velik dio samootkrivanja događa se i kroz društvene interakcije i članstvo u zajednici. Osobne grupe podrške mogu pomoći ljudima na njihovim putovanjima samospoznaje jer mogu dobiti više informacija i podrške. Zapravo, po mom mišljenju, provođenje previše vremena razmišljajući o svom identitetu u izolaciji može dovesti do pretjeranog razmišljanja, problema s mentalnim zdravljem i osjećaja usamljenosti.
EU izbori su važno vrijeme za Europu. Oni daju vrijeme da se čuju glasovi i da nova grupa političara donese nove odluke usredotočujući se na pitanja koja su mladima najvažnija.
- Kao mlada osoba smatrate li da su izbori važni? Ako je tako, objasnite?
- Koje su vam teme kao mladoj osobi najvažnije i zašto?
- Koju biste poruku poslali političarima o brizi za mentalno zdravlje i dobrobit mladih, posebno nakon COVID-a?
Kao tinejdžer ili mlada osoba, vjerujem da su izbori važni, posebice nacionalni izbori, koje smatram važnijima od izbora za EU. Nacionalni izbori značajno utječu na uvjete u kojima živimo.
U Nizozemskoj naš parlament stvarno kvari našu budućnost. Odlučili su ukloniti bitne klimatske politike, poput smanjenja ograničenja brzine. Korištenje električnih romobila ističe Koalicijski sporazum također ne spominje riječ mladi (Jongeren), što ukazuje da pitanja mladih nisu prioritet, a parlament planira smanjiti broj izbjeglica i tražitelja azila, s ciljem 'zaustavljanja pretjeranog priljeva'. Nedavno velike posjekotine na obrazovanje i znanost također ugrožavaju našu budućnost.
Kao tinejdžer, rekao bih da su najvažnija pitanja obrazovanje i klimatske promjene. Obrazovanje je ključno za mlade ljude jer trebaju diplomirati, studirati i postati dio društva. Obrazovanje također pomaže u podizanju svijesti, pomažući ljudima da bolje razumiju različite zajednice. Na primjer, u predmetu pod nazivom 'Globalne perspektive (GP)', imali smo zadatak o LGBTQI+ pitanjima. Ova kombinacija školskih programa i relevantnih tema izaziva mnogo razgovora među mladima. Kada ljudi raspravljaju o tim pitanjima, to pomaže podizanju svijesti, a ne mržnji.
Vanjske organizacije također ponekad dolaze u škole kako bi govorile o različitim temama kroz predavanja, predstave, sesije pitanja i odgovora i debate. Ove aktivnosti pružaju nove perspektive na zabavan i privlačan način, stvarajući otvoreno okruženje za učenje. Učenici također mogu izraziti svoje brige putem događaja kao što je 'Ljubičasti petak', gdje razmišljaju i iznose probleme pred školskom upravom.
Bavljenje klimatskim promjenama također je ključno zbog trenutnih ekoloških izazova, pogotovo jer Nizozemska ukida politiku CO2, što je, po mom mišljenju, kontraproduktivno. Smatram da povećanjem ograničenja brzine ne samo da se povećavaju emisije nego i značajno povećava stopa nesreća.
Klima i društvene nejednakosti također su međusobno povezane. Na primjer, po mom mišljenju, električna vozila su bolja za okoliš, ali mogu biti skupa za siromašne obitelji. Te bi obitelji trebale dobiti subvencije kako bi si priuštile takva vozila. U Nizozemskoj, koja je ispod razine mora, klimatske promjene mogle bi uzrokovati značajne migracije ako se sadašnji trendovi nastave. Iako je vlada naporno radila na stvaranju politika da bi se to riješilo, neke od ovih politika su nedavno zanemarene.
Moja poruka našem sadašnjem parlamentu je: odredite svoje prioritete! Povećanje sredstava za obrazovanje i zdravstvo te smanjenje emisija puno je važnije od povećanja ograničenja brzine na autocestama, što samo povećava probleme. Propuštanje tražitelja azila i izbjeglica također bi moglo pozitivno doprinijeti gospodarstvu.
Što biste voljeli raditi u budućnosti i zašto?
Kasnije bih volio raditi u IT sektoru. Uvijek sam uživao petljati s hardverom i softverom. Kad sam bio mali, znao sam rastaviti svaku tehnološku spravu koja bi mi se našla na putu, iako mojoj okolini to baš i nije bilo drago. Mislim da bih posebno uživao raditi u razvoju softvera. Međutim, nisam temeljito istražio određene poslove ili mogućnosti u ovom području, pa sam otvoren za istraživanje različitih ideja.
