Svjedoci smo općeg opadanja zdravlja ljudi u ranjivim i izoliranim situacijama. U ovom članku David Pattison razmatra zajedničke izazove s kojima se ove skupine suočavaju i što se može i čini kako bi se trend preokrenuo.
Napisao David Pattison
U cijeloj Europi sve je više prepoznavanje posebnih zdravstvenih i socijalnih nejednakosti s kojima se suočavaju naše najugroženije zajednice i pojedinci. To uključuje starije osobe, zatvorenike, beskućnike, obitelji s djecom u opasnosti od siromaštva, migrante, osobe s tjelesnim invaliditetom ili slabim mentalnim zdravljem, žrtve obiteljskog nasilja, nezaposlene i siromašne na poslu te one koji žive u ruralnim ili izoliranim područjima.
Iako se svaka skupina suočava sa svojim specifičnim izazovima, postoje zajednička pitanja sa kojima se suočavaju sve skupine i pojedinci suočeni s ranjivim situacijama. To uključuje, među ostalim, ograničen pristup zdravstvenim sustavima i uslugama ili bez njih; pritisci zbog zahtjeva za sufinanciranjem u nekim državama članicama, što dovodi do povećanja stope siromaštva; rastuća razina lošeg mentalnog zdravlja i dobrobiti; nedostatak lakih navigacijskih integriranih usluga; eskalirajuća izolacija, osobito za osobe koje su beskućnici ili su u nesigurnim stambenim uvjetima, te za one osobe koje su nezaposlene ili imaju zaposlenje s vrlo niskim primanjima. Ta su se pitanja pogoršala posljednjih godina.

Kao rezultat toga, zdravlje pojedinaca i obitelji se pogoršalo, posebno za one s niskim društveno-ekonomskim statusom, povećavajući njihove loše uvjete u sve većoj eskalirajućoj spiralnoj marginalizaciji i izolaciji, kao i utječući na sposobnost vlasti da osigura odgovarajuće i pristupačne usluge. Trebali bismo uzeti u obzir i negativne učinke na zdravlje pojedinca, ali i negativan utjecaj na društvenu koheziju i inkluzivni rast. Ako želimo osigurati održivost naših zdravstvenih sustava, potrebno je bez daljnjeg odlaganja poduzeti univerzalno ciljano djelovanje na rješavanju problema s kojima se suočavaju ljudi u ranjivim situacijama.
Jedno od područja gdje je potrebno hitno angažiranje jest pružanje bolje obuke svim zdravstvenim radnicima koji rade s ranjivim skupinama. Osim toga, međusektorska suradnja i planiranje zdravstvenih usluga usmjerenih na klijente predstavljaju ključne izazove na koje se treba pozabaviti unutar i između organizacija. Za učinkovito projektiranje usluga, potrebne su aktivnosti izgradnje kapaciteta usmjerene na ključno osoblje koje je odgovorno za zdravlje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Te bi im aktivnosti trebale omogućiti pružanje usluga i daljnju obuku u vlastitom području u partnerstvu s drugim akterima.
U posljednjih nekoliko godina učinjeno je mnogo na identificiranju dobrih praksi koje se mogu koristiti kao materijal za međusektorsku suradnju i izgradnju kapaciteta za participativni dizajn usluga. Na primjer, PROLEPSIS-ov program DIATROFI o pomoći u hrani i edukaciji o prehrani u Grčkoj dobro je organiziran, upravljan i evaluiran projekt usmjeren na osiguravanje obroka djeci u ugroženim područjima uz istovremeno poboljšanje nutritivne vrijednosti i sadržaja njihovih školskih obroka. Rad na ugradnji koprodukcije u zdravstvenu i socijalnu skrb provodi Javno zdravstvo Walesa, što pruža jasno razumijevanje procesa potrebnog za provedbu istinski participativnog pristupa koprodukciji s klijentima i pružateljima usluga. Talijanski Casa Aurora ima međusektorski i integrirani pristup podršci majkama s ovisnostima, lošim mentalnim zdravljem i koje su često žrtve obiteljskog nasilja. Konačno, projekt Jablíčko razvio je i proveo Češki nacionalni institut za javno zdravstvo kako bi educirao predškolsku i školsku djecu koja žive u socijalno isključenim područjima o zdravom načinu života. Ovi primjeri jasno pokazuju prednosti međusektorske suradnje i planiranja zdravstvenih usluga usmjerenih na klijenta.
Europska komisija također provodi rad u ovom specifičnom području. Na primjer, projekt VulnerABLE koji provode ICF Consulting Service Ltd i EuroHealthNet, uz podršku GfK-a, Instituta za zdravstvenu jednakost Sveučilišta u Londonu (UCL), Socijalne platforme i Europskog saveza za javno zdravstvo. Cilj projekta bio je povećati znanje i razumijevanje o tome kako najbolje poboljšati zdravlje ljudi koji žive u ranjivim i izoliranim situacijama te identificirati najučinkovitije strategije za napredak.

VulnerABLE se oslanjao na nalaze istraživanja kako bi osmislio i isporučio module za izgradnju kapaciteta koji su nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima, kao i dionicima (npr. dizajnerima ili programerima programa), pružili uvid u specifične politike i prakse te mogućnost povećanja kapaciteta u njima. Ove aktivnosti uključivale su informacije o tome kako razviti i provesti akcije za poboljšanje zdravlja, prevencije i pružanja usluga ljudima u izoliranim ili ranjivim situacijama. One su išle dalje od pukog osposobljavanja ili pružanja tehničke pomoći jer su pomagale ljudima da steknu znanje i iskustvo potrebno za rješavanje problema, provedbu promjena, izgradnju učinkovitih akcija i postizanje održivosti, a istovremeno su pružale trenutni „snimak“ stvarnosti građana unutar EU.
Ovaj rad je istaknuo trenutne zajedničke tačke u pitanjima s kojima se zdravstvene vlasti suočavaju kada je u pitanju briga o ugroženim zajednicama. Izazovi uključuju standardne zdravstvene i socijalne usluge i osoblje koje se proaktivno bavi i redizajnira usluge s ugroženim ljudima i zajednicama. Nadalje, različiti mehanizmi financiranja i birokratski sustavi diskriminiraju neke od naših najugroženijih građana i zajednica. Postoji ograničeno iskustvo međusektorske suradnje sa zajedničkim ishodima; postoji potreba za dodatnom obukom i razvojem osoblja te pristupom političarima i kreatorima politike prije nego što se izrade manifesti ili politike.
Ključni izazov sada je zadržati ovaj zamah, nadograditi nalaze i iskoristiti dostupne alate za poboljšanje načina brige o ljudima u ranjivim situacijama. Od ključne je važnosti daljnji dijalog s Europskom komisijom, uključujući DG EMPL, Odbor za socijalnu zaštitu i DG SANTE, te druge partnere kako bi se identificirale mogućnosti za razvoj ovog pristupa u narednim godinama.
Naši najugroženiji građani ne zaslužuju ništa manje.

David Pattison
David je bio predsjednik EuroHealthneta od 2010. do 2014. bio je i voditelj međunarodnog razvoja, NHS Health Scotland - UK, sada je slobodni konzultant za upravljanje i zdravlje.
