Iako je hrana široko prepoznata kao kamen temeljac zdravlja, njezin utjecaj na naše blagostanje proteže se daleko izvan sadržaja naših tanjura. Industrijalizacija proizvodnje hrane, obilježena širokom uporabom kemikalija, strojeva velikih razmjera i intenzivnim uzgojem životinja u zatvorenim prostorima, imala je značajne posljedice za okoliš i zdravlje. Dok je šteta od intenzivne poljoprivrede za okoliš općepriznata, njeni štetni učinci na ljudsko zdravlje, izravni i neizravni, manje su prepoznati. Célia Nyssens-James iz Europskog ureda za zaštitu okoliša (EEB) istražuje kako možemo promijeniti svoje prehrambene sustave u korist nas i našeg planeta.
To svi znaju hrana je ključna odrednica zdravlja, au mnogim dijelovima svijeta loša prehrana postala je vodeći uzrok prerane smrti, pri čemu je najviše pogođena niža socioekonomska populacija. Ipak, veze između hrane i zdravlja ne počinju na našem tanjuru.
Industrijski prehrambeni sustav, koji se pojavio u proteklih pola stoljeća, uvelike se oslanjao na sintetičke inpute kao što su gnojiva i pesticidi za povećanje produktivnosti, megastrojevi i uzgoj životinja u zatvorenim prostorima visoke gustoće, doveo je do značajnih kompromisa. Dobro je poznato da intenzivna poljoprivreda i uzgoj životinja nanosi veliku štetu okolišu. Iako su ekološke posljedice industrijalizirane poljoprivrede dobro dokumentirane, njeni izravni i neizravni (putem degradacije okoliša) utjecaji na ljudsko zdravlje ostaju manje prepoznati, bacajući sjenu na njenu dugoročnu održivost.
Dugoročno, upozoravaju znanstvenici za okoliš intenzivna poljoprivreda nagriza prirodne resurse koji su ključni za naše sposobnosti proizvodnje hrane u smislu posjedovanja zdravih tla i funkcionalnih ekosustava itd. U isto vrijeme, klimatske promjene – kojima naš prehrambeni sustav najviše pridonosi – također će produktivnu poljoprivredu učiniti sve većim izazovom, čak i nemogućom u mnogim dijelovima svijeta, uključujući veći dio južne Europe. To su velike prijetnje našoj sigurnosti hrane i to je jasno najjače će biti pogođeno siromašnije stanovništvo, budući da imaju manji kapacitet za prilagodbu i manji pristup javnim uslugama ili njihovu potporu.
Kako nas industrijska poljoprivreda polako ubija
Ali ne trebamo čekati nekoliko desetljeća da osjetimo učinke industrijalizirane proizvodnje hrane na naše blagostanje, već danas plaćamo ozbiljne, ali uglavnom skrivene zdravstvene troškove. Velika je industrijalizacija poljoprivrede, posebice intenzivnog stočarstva izvor onečišćenja zraka – odgovoran za 94% emisija amonijaka (prekursor za sekundarne čestice PM2.5) i 56% emisije metana (prekursor prizemnog ozona, štetnog onečišćivača zraka). Glavna prijetnja od antimikrobna rezistencija je također jasno povezan s tvorničkim uzgojem, s genima otpornosti na antibiotike nalaze u vodenim tijelima u blizini intenzivnih farmi stoke u mnogim zemljama diljem svijeta, uključujući i Europu.
Na poljima je izravna rutinska i intenzivna uporaba pesticida trovanje farmera i poljoprivrednih radnika (osobito – ali ne samo – u zemljama u razvoju gdje su sigurnosna pravila o upotrebi pesticida slaba). Sve je više dokaza da uporaba pesticida zagađuje naše voda za piće i zrak, ostavljajući štetne ostatke na našem poziranju hrane zdravstveni rizici. Djeca su najviše izložena riziku od dugoročnih ozbiljnih zdravstvenih posljedica izloženosti pesticidima koji utjecati na njihova prava a široko rasprostranjeno onečišćenje i nakupljanje pesticida u okolišu također potkopava naše pravo na čisti okoliš i prava budućih generacija.
“Izloženost pesticidima ima jasne implikacije na ljudska prava” bila je nedvosmislena poruka Marcosa Orellane, posebnog izvjestitelja UN-a za otrove i ljudska prava, na konferencija organizirao EEB u Europskom parlamentu prošle godine. U EU-u troškovi koji se mogu izravno pripisati pesticidima i koje stvaraju naša društva iznose otprilike 2.3 milijarde € godišnje – dvostruko veći od neto dobiti koju ostvaruje industrija.
Iako znamo da je određena hrana, poput one s visokim udjelom masti, soli i šećera, loša za nas, ne razmišljamo često o tome kako način na koji se naša hrana uzgaja utječe na to koliko je zdrava. Studije su pokazale da je način na koji smo uzgajali usjeve kako bismo dobili veće prinose i olakšali njihov uzgoj i prodaju zapravo doveo do velikog pada vitamina i minerala koje sadrže. To je također zbog raširene degradacije poljoprivrednog tla (snažno utječu na mikrobiom tla), što je zauzvrat dovelo do značajnog pada sadržaja mikronutrijenata (vitamina i minerala) u našoj hrani šteti sadržaju mikronutrijenata onoga što konzumiramo.
Od poljoprivrednika, kao jednog od najslabijih aktera u lancu vrijednosti hrane, ne može se očekivati da sami poduzmu složeni prijelaz na agroekologiju. Političko vodstvo i potporne politike moraju potaknuti ovu promjenu, au središtu nje neizbježna je duboka reforma goleme politike subvencioniranja poljoprivrednih gospodarstava EU-a, Zajedničke poljoprivredne politike (CAP).
CAP je uspostavljen kako bi podržao prihode poljoprivrednika, modernizirao poljoprivredni sektor i osigurao sigurnost hrane u Europi. Iako se mijenjao tijekom 60 godina svog postojanja, zadržao je temeljni fokus na svojim izvornim ciljevima, dok su ekološki ciljevi još uvijek samo sekundarni fokus, dok zabrinutost za javno zdravlje nije niti dio rasprave.
S početkom rasprave u Bruxellesu o sljedećem krugu reforme ove politike, Europski ured za okoliš (EEB), zajedno s BirdLife Europe i WWF-om, nedavno je objavio dokument o viziji u kojem se navode ključne preporuke o tome kako bi se CAP trebao razvijati kako bi se suočio s izazovima sljedećih desetljeća, optimistično nazvana Svjetlija budućnost za hranu i poljoprivredu u EU.
Srž naših preporuka je poziv da se godišnji proračun ZPP-a od 60 milijardi eura koji financiraju porezni obveznici u potpunosti prenamijeni od neciljanih, a ponekad čak i štetnih subvencija, umjesto toga prema podršci poljoprivrednicima za prelazak na održive prakse i proizvodne modele, kao i nagraditi one koji se potrude u zaštiti i poboljšanju 'usluga ekosustava' na svojoj farmi.
Iako je 'ekološki argument' za takav pomak jasan, o tome kako se to odnosi na pristup One Health i dalje se malo raspravlja ili razumije. Ipak, u svjetlu višestrukih štetnih utjecaja našeg trenutnog sustava proizvodnje na zdravlje, trebalo bi biti jasno da su transformacija naše poljoprivrede, a time i revizija CAP-a, neizbježni koraci za postizanje optimalnog zdravlja za ljude, životinje i okoliš.
Promjena je moguća...
Ovo daje prilično sumornu sliku, ali ne mora biti tako. Iz grassroots pokreti visokim sferama UN-a i u svakom dijelu društva između, mnogi ljudi se zalažu za transformaciju našeg prehrambenog i poljoprivrednog sustava. Rješenje koje promiče većina pokreta za zaštitu okoliša i hranu za održiviji model poljoprivrede također ima veliko obećanje za zdraviju hranu i poljoprivredni sustav.
agroekologija – u užem smislu što znači njegovanje i korištenje prirodnih procesa za podršku produktivnoj poljoprivredi, koncept blizak organskoj poljoprivredi – široko je prepoznat kao održiva alternativa industrijskoj poljoprivredi. Sjemenište studija modeliranja pokazalo je da – pod uvjetom da usvojimo održiviju prehranu, tj. jedemo manje životinjskih proizvoda i konzumiramo više biljne prehrane – Europa bi mogla postati 100% agroekološka, što bi imalo velike koristi za okoliš, i dalje hranilo svoje stanovništvo dok bi čak smanjivalo svoj pritisak na zemlju u drugim zemljama i još uvijek održavalo neke izvozne kapacitete.
Agroekologija pruža poljoprivrednicima alate i znanje za prijelaz na održivije i otpornije poljoprivredne prakse. Proces nastoji ponovno povezati uzgoj životinja sa zemljom i ciklusom hranjivih tvari te obnavlja zdrava tla i ekosustave omogućujući proizvodnju hranjivije hrane i bolju elastičnost pred klimatskim promjenama. Drugim riječima, rješava sve gore navedene prijetnje povezane sa zdravljem.
Ali agroekologija je također širi pojam, koji ne završava na vratima farme i naglašava važnost međuljudskih odnosa, ljudskih i društvenih vrijednosti te demokratske kontrole u prehrambenom sustavu. Kretanje prema agroekološkom sustavu prehrane i uzgoja također znači ponovno povezivanje proizvođača s potrošačima i ponovno lokaliziranje prehrambenih sustava u određenoj mjeri. To također može imati duboko pozitivne i preobrazbene učinke na naše zdravlje i dobrobit, osobito kada također uključuje osnaživanje zajednice.
Poljoprivrednici, kao jedan od najslabiji akteri u lancima vrijednosti hrane, ne može se očekivati da sami poduzmu složeni prijelaz na agroekologiju. Političko vodstvo i politike podrške moraju potaknuti ovu promjenu, au središtu nje, a duboka reforma EU-ove behemotske politike poljoprivrednih subvencija, Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), je neizbježan.
CAP je uspostavljen kako bi podržao prihode poljoprivrednika, modernizirao poljoprivredni sektor i osigurao sigurnost hrane u Europi. Iako se mijenjao tijekom 60 godina svog postojanja, zadržao je temeljni fokus na svojim izvornim ciljevima, dok su ekološki ciljevi još uvijek samo sekundarni fokus, dok zabrinutost za javno zdravlje nije niti dio rasprave.
S početkom rasprave u Bruxellesu o sljedećem krugu reforme ove politike, Europski ured za okoliš (EEB), zajedno s BirdLife Europe i WWF-om, nedavno je objavio dokument o viziji u kojem se navode ključne preporuke o tome kako bi se CAP trebao razvijati kako bi se suočio s izazovima sljedećih desetljeća, optimistično naslovljena Svjetlija budućnost za EU hranu i poljoprivredu.
Srž naših preporuka je poziv da se godišnji proračun CAP-a od 60 milijardi eura koji financiraju porezni obveznici u potpunosti prenamijeni od neciljane, a ponekad i štetne subvencije i umjesto toga prema podršci poljoprivrednicima u prijelazu na održive prakse i proizvodne modele, kao i prema nagrađivanju onih koji odu dodatno u zaštiti i poboljšanju 'usluga ekosustava' na svojim farmama.
Iako je 'ekološki argument' za takav pomak jasan, o tome kako se to odnosi na pristup One Health i dalje se malo raspravlja ili razumije. Ipak, u svjetlu višestrukih štetnih utjecaja našeg trenutnog sustava proizvodnje na zdravlje, trebalo bi biti jasno da su transformacija naše poljoprivrede, a time i revizija CAP-a, neizbježni koraci za postizanje optimalnog zdravlja za ljude, životinje i okoliš.
...ako se za to borimo zajedno
Dok su zdravstveni i ekološki pokreti često su neovisno slijedili svoje ciljeve, njihovi su ciljevi suštinski međusobno povezani i dvije su strane istog novčić. Prevalencija jeftine, ultra-prerađene hrane jasan je podsjetnik na vezu između oslanjanja industrijaliziranog poljoprivrednog sustava na snažno subvencioniranu proizvodnju jeftinih proizvoda.
Kao što je Europski ured za okoliš raspravljao, zajedno s mnogim saveznicima uključujući javnozdravstvene organizacije kao što je EuroHealthNet u Koalicija EU za politiku hrane, ne možemo se pozabaviti pojedinačnim problemima u prehrambenom sustavu bez sustavne promjene, potaknute holističkom, međusektorskom politikom i zakonodavnom promjenom. The potrebu i demokratski apetit za promjenama donekle je prepoznala Europska komisija prije četiri godine kada je objavio Europska zelena ponuda - plan da EU postane prvi klimatski neutralni kontinent do 2050. - au svibnju 2020. poglavlje o poljoprivrednoj hrani, Strategija farme do vilice. Bili su to veliki koraci u pravom smjeru, s jasnim opredjeljenjem za prelazak na pravedniji, zdraviji i održiviji sustav hrane kroz međusektorski politički pristup; potkrijepljeno konkretnim ciljevima i obvezom da se donese novi zakonski okvir o održivom prehrambenom sustavu. Napokon se činilo da je prava promjena na pomolu.
Ali danas, nakon intenzivnog i dugotrajnog kampanja protiv 'Farm to Fork' lobija 'Big Ag' i agrokemijske industrije i utjecajnih političari s bliskim vezama njima, čini se da smo opet na početku. Europska komisija odustala je od obećanog vodećeg zakonodavstva o održivim prehrambenim sustavima i boljoj dobrobiti životinja, kao i prešutno na neodređeno vrijeme odgode ključnih inicijativa Farm to Fork povezanih s prehranom, kao što su označavanje hranjivih vrijednosti na prednjoj strani pakiranja i revizija EU-ovih subvencija za poljoprivredu. kampanje za promociju hrane (kritizirane zbog promicanje potrošnje hrane i pića koje bi Europljani trebali konzumirati manje).
Duboka transformacija našeg prehrambenog i poljoprivrednog sustava jednako je ključna za rješavanje globalne ekološke krize, kao i za omogućavanje svima da u potpunosti uživaju svoje pravo na najviši mogući standard zdravlja, danas i u budućnosti. Sa snagama koje brane status quo koje dominiraju političkom raspravom danas, najvažnije je da različiti pokreti i sektori koji brane pravednija, zelenija ili zdravija društva udružuju snage u guranju promjena. Europski izbori koji dolaze u lipnju 2024. ključna su prilika da se zdrava i održiva hrana stavi na javni i politički dnevni red. Radimo zajedno kako bismo vratili promjene na stol.
Svjetlija budućnost za EU hranu i poljoprivredu
Pročitajte EEB-ov 'Svjetlija budućnost za EU hranu i poljoprivredu' u suradnji s WWF Europe i BirdLife Europe o njihovom pozivu na strukturnu transformaciju Zajedničke poljoprivredne politike EU-a kako bi se podržala pravedna tranzicija prema održivosti.
Célia Nyssens-James
Célia Nyssens-James vodi rad Europskog ureda za okoliš na poljoprivredi i prehrambenoj politici EU-a. Prije nego što se pridružila EEB-u, radila je na poljoprivredi, javnom zdravstvu i klimatskoj politici u Škotskoj. Posjeduje dipl. diplomirao političke znanosti na KULeuvenu i magistrirao. doktorirao globalnu politiku okoliša na Sveučilištu u Edinburghu. Pratite @Green_Europe.