Kao potrošači, sve smo svjesniji utjecaja koje naša prehrana može imati na naše zdravlje. Ipak, izbor zdrave hrane je stalna borba za razumijevanje često pogrešnih i zbunjujućih informacija prikazanih na proizvodima. Unatoč naporima Europske unije (EU), trenutni propisi puni su rupa u zakonu i izuzeća koja ne štite baš one ljude koje bi trebali – što dovodi do profita umjesto zdravlja.
Dr. Nikhil Gokani, pomoćni profesor prava javnog zdravstva na Sveučilištu u Essexu, raspravlja o potrebi za snažnijim politikama označavanja koje su prilagođenije potrošačima kako bi se potrošačima pomoglo u donošenju informiranih odluka o tome što jedu.
Posljednjih je godina EU poduzela korake kako bi pomogla ljudima da izaberu zdraviju hranu, istražujući politike kao što su sheme označavanja hrane na "prednjoj strani pakiranja".
Istaknuto nastojanje je Nutri-Score – osmišljen da vodi potrošače prema izboru zdravije hrane. Ovaj šareni sustav koristi ljestvicu boja i slova od pet stupnjeva, u rasponu od A (tamno zelena, najzdravija) do E (tamno narančasta, najmanje zdrava). Uveden u Francuskoj 2017., Nutri-Score brzo je stekao popularnost diljem kontinenta i danas je lako uočiti ljestvicu od zelene do narančaste koja kupcima daje trenutačni zdravstveni uvid u njihove izbore.
Unatoč svojoj popularnosti, Nutri-Score je izazvao neke kontroverze, a nekoliko zemalja ga je smatralo prijetnjom svojim kulturnim tradicijama prehrane. Unatoč mješavini protivljenja i podrške, njegova snažna baza dokaza znači da se sada koristi u šest zemalja EU-a. Zbog njegove popularnosti i rigoroznog testiranja, Europska komisija također ga je vidjela kao obećavajući primjer za označavanje na prednjoj strani pakiranja.
Komisija je Strategija farme do vilice imao je veliku ambiciju s ciljem "osnaživanja potrošača da donose informirane, zdrave... izbore hrane". Tijekom ove strategije EU je brzo shvatio da je za istinsku korist europskog javnog zdravlja potrebna daljnja standardizacija označavanja hrane na razini cijele EU.
Međutim, oznake hrane pružaju samo djelomične uvide u zdravstvene implikacije proizvoda. A oznake na hrani samo su dio šire slike informacija koje potrošače guraju prema ili od nezdrave hrane. Uz nekoliko ključnih prilagodbi, označavanje hrane moglo bi se razviti u još moćniji alat, pomažući potrošačima diljem EU-a da donesu zdravije odluke. Ali kako?
Dobro informirana javnost
Zakoni EU o informacijama o hrani, kao što su Uredba o informacijama o hrani za potrošače (FIC)., imaju za cilj pružiti potrošačima jasnije, točnije i lako razumljive pojedinosti o proizvodima koje kupuju.
Dok FIC Uredba nalaže da informacije moraju biti "jasne i lako razumljive", učinkovitost ovog zahtjeva je diskutabilna. Na primjer, "prozirno" ne znači "primjetno" - obavezne deklaracije nutritivne vrijednosti često se pojavljuju na poleđini pakiranja, gdje je manje vjerojatno da će se vidjeti.
Osiguravanje potrošačima jednostavnog pristupa ključnim informacijama ključan je korak u pomaganju ljudima da donose informirane odluke o izboru hrane. Iako je postignut napredak, potrebne su daljnje prilagodbe kako bi se potrošači opremili alatima za snalaženje u prehrambenom okruženju koje daje prednost zdravlju nad profitom.
Osiguravanje potrošačima jednostavnog pristupa ključnim informacijama ključan je korak u pomaganju ljudima da donose informirane odluke o izboru hrane. Iako je postignut napredak, potrebne su daljnje prilagodbe kako bi se potrošači opremili alatima za snalaženje u prehrambenom okruženju koje daje prednost zdravlju nad profitom.
Korisne informacije za zdraviji život
Iako pravila EU-a o označavanju hrane pružaju važne informacije, ne pružaju transparentnost o tome što se nalazi u našoj hrani. Ako uzmemo sadržaj hranjivih tvari, on mora biti naveden na 100 g ili 100 ml proizvoda. Iako to omogućuje usporedbu između sličnih proizvoda, nudi malo pomoći pri pokušaju usporedbe različitih vrsta proizvoda s različitim veličinama porcija. Potrošači također trebaju informacije o nutritivnoj vrijednosti po porciji, ali za to nema zakonskih zahtjeva. Nepostojanje obveznih preporučenih veličina porcija također rezultira time da potrošači nesvjesno povećavaju svoj kalorijski unos zbog većih porcija.
Sustavi označavanja na prednjoj strani pakiranja trebaju potrošačima olakšati procjenu je li proizvod zdrav ili ne. Imati sastojke navedene na ambalaži hrane, poput proizvoda koji sadrži voće, ali bez znanja o stvarnoj količini, ostavlja ljude u neznanju. Nezdravi sastojci - kao što su visoke razine šećera, soli ili zasićenih masti - ne dolaze s jasnim zdravstvenim upozorenjima, ostavljajući potrošače u nemogućnosti da u potpunosti razumiju potencijalne posljedice tih proizvoda na njihovo zdravlje. To je prednost Nutri-Scorea koji odmah signalizira potrošaču je li proizvod više ili manje zdrav.
Oglašavački divovi: kada velika obećanja padaju u vodu
Još jedna praznina u uredbi je nedostatak obveznog označavanja izvan pakiranja. Naravno, ne možemo govoriti o označavanju hrane, a da ne govorimo o divovima oglašavanja. Marketing hrane značajan je čimbenik kada se radi o oblikovanju percepcije potrošača i odluka o kupnji, no marketinški stručnjaci nemaju obvezu pružanja bilo kakvih informacija o hranjivim vrijednostima ili sastojcima u svojim oglasima. Umjesto toga, bombardiraju nas, kao potrošače, emocionalno nabijenim marketinškim porukama, gurajući proizvode bez navođenja činjenica o zdravlju.
Čak i kada industrije dobrovoljno daju informacije o prehrani, one su često pogrešne. Pod Uredba EU o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama na hrani, tvrdnje o hrani moraju biti točne i ne smiju dovoditi u zabludu. Međutim, čak i kada su dane točne informacije, one mogu dovesti u zabludu. Zdravstvene tvrdnje kao što je "željezo doprinosi smanjenju umora" mogu biti istinite, ali često izostavljaju da se dobrobit odnosi samo kada je unos hranom neadekvatan. Slično tome, proizvodi s visokim udjelom šećera, poput dječjih žitarica, mogu biti označeni kao "s visokim udjelom vlakana" ili "sadrže kalcij", stvarajući učinak "pranja zdravlja" koji navodi potrošače da vjeruju da je proizvod zdraviji nego što jest.
Što je još gore, proizvodi namijenjeni djeci i adolescentima mogu biti posebno obmanjujući. Na primjer, žitarice za djecu sadrže velike količine dodanog šećera i često prikazuju likove iz crtića koji odvlače pažnju od važnih informacija o prehrani. Dok oznake na hrani moraju biti lako razumljive, one često ne uspijevaju pojasniti jesu li određeni sastojci, poput masti, prisutni u zdravim količinama.
Svijet označavanja hrane je složen, s mnogim izuzecima. Na primjer, mali paketi ne moraju sadržavati većinu obveznih informacija. Zapravo, devetnaest specifičnih proizvoda ili kategorija proizvoda potpuno je izuzeto od deklaracije nutritivne vrijednosti. Alkohol, iako je prema zakonima EU-a definiran kao hrana, i dalje je izuzet od označavanja hranjivih vrijednosti i sastojaka. To je posebno zabrinjavajuće s obzirom na njegovu raširenu konzumaciju i dobro dokumentirane zdravstvene rizike, uključujući izazivanje sedam vrsta raka.
Marketing hrane značajan je čimbenik kada se radi o oblikovanju percepcije potrošača i odluka o kupnji, no marketinški stručnjaci nemaju obvezu pružanja bilo kakvih informacija o hranjivim vrijednostima ili sastojcima u svojim oglasima. Umjesto toga, bombardiraju nas, kao potrošače, emocionalno nabijenim marketinškim porukama, gurajući proizvode bez navođenja činjenica o zdravlju.
Osnaživanje potrošača: je li to moguće?
Pravila EU-a o informacijama o hrani ne pogađaju cilj kada informiraju potrošače. No, ako bi se pravila o informacijama o hrani za potrošače poboljšala, bi li ona mogla osnažiti potrošače?
Kako bi podržali ljude u donošenju zdravih odluka, prehrambeno okruženje trebalo bi poticati potrošače na korištenje informacija povezanih sa zdravljem. EU zna kako tržište pomaže ili sprječava potrošače da donesu zdrave odluke. . u Novi potrošački program, Komisija je izjavila da „osnaživanje potrošača znači pružanje čvrstog okvira načela i alata” i „snažnog okvira koji osigurava njihovu sigurnost, informacije, obrazovanje, prava, sredstva pravne zaštite i provedbu”.
Istraživanja pokazuju da izbor hrane ovisi o kombinaciji unutarnjih i vanjskih čimbenika, kao što su okus, osobne navike i okruženje u kojem se hrani. Samo pružanje informacija nije dovoljno za osnaživanje potrošača.
Zdravija budućnost znači pametnije označavanje?
Čak i ako regulacija informacija sama po sebi ne može osnažiti potrošače, pomaže u stvaranju osnaživanja. Kako bi se potrošačima omogućilo donošenje odluka o zdravoj hrani, informacije moraju ispunjavati dva uvjeta.
Prvo, pravila o informacijama moraju biti dobro osmišljena.
Dakle, EU treba pažljivije razmisliti o pravilima koja se temelje na dokazima i ovisno o kontekstu o tome jesu li informacije o potrošačima navedene na etiketama, što se daje, gdje, kada i kako. Na primjer, informacije o nutricionističkoj vrijednosti trebale bi biti dane na način koji potrošačima omogućuje da ih razumiju, kao što je obvezna Nutri-Score ocjena. Iako se Komisija obvezala predložiti usklađeno označavanje prehrambenih vrijednosti na prednjoj strani pakiranja, još uvijek propušta svoj rok do 2022. godine.
Također je bitno da EU učinkovitije regulira marketinške informacije. Tvrdnje o hrani trebale bi biti zabranjene za nezdrave proizvode. Druge vrste marketinga treba zabraniti ako povećavaju prepoznatljivost, privlačnost ili konzumaciju nezdrave hrane.
Drugo, treba priznati da informacija nije lijek za liječenje bolesti povezanih s prehranom.
Način na koji potrošači donose odluke o hrani je višefaktorski i složen. Sada je doista jasno da poboljšanje prehrane zahtijeva regulatore koji će se uhvatiti u koštac s industrijskim praksama koje nas guraju prema lošoj prehrani. Ove industrijske taktike povećavaju prekomjernu konzumaciju nezdrave hrane na račun zdrave hrane. To uključuje stvaranje novih, vrlo ukusnih proizvoda, njihovo agresivno promoviranje, prodaju po nižim cijenama od zdrave hrane, njihovo pakiranje u velike porcije gotove za jelo i prodaju na široko dostupnim mjestima.
Rješavanje komercijalnih odrednica zdravlja, kao što je agresivno promoviranje nezdrave hrane, ključno je za postizanje boljih potrošačkih rezultata. EU mora predložiti strože zakone za zaštitu zdravlja potrošača.
Nikhil Gokani
Nikhilov rad istražuje kako se pravo može upotrijebiti za rješavanje nezaraznih bolesti ciljanjem na posebno nezdravu prehranu i pretjeranu konzumaciju alkohola—i povezane zdravstvene nejednakosti. Nikhilov rad povezuje javno zdravstvo s nacionalnim, EU i međunarodnim pravom, s fokusom na zaštitu potrošača, trgovinu i zakon o ljudskim pravima. Nikhilova primarna stručnost je u regulaciji informacija o hrani i alkoholu, posebice označavanju nutritivne vrijednosti na prednjoj strani pakiranja i označavanju alkohola. Nikhil redovito predstavlja na domaćim i međunarodnim konferencijama. Puno je objavljivao u recenziranim časopisima i drugim publikacijama. Nikhil redovito surađuje s vladama, međuvladinim organizacijama i civilnim društvom na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Pisao je izvješća za organizacije kao što su WHO, UNICEF i Movendi International. Njegovo istraživanje privuklo je sredstva prestižnih organizacija, uključujući Vijeće za medicinska istraživanja i Wellcome Trust. Predsjedavajući je međunarodne stručne skupine za označavanje alkohola i zdravstveno upozorenje pri Europskoj alijansi za alkoholnu politiku (Eurocare), član europske tehničke savjetodavne skupine WHO-a za označavanje alkohola i potpredsjednik Odjela za pravo i javno zdravstvo Europskog javnog zdravstva Udruga (EUPHA).