Kada je pandemija COVID-19 prvi put pogodila Europu u veljači 2020., vlada odgovori prvenstveno usmjereni na 'izravnati krivulja stope infekcije za sprječavanje bolesti i smrti and preopterećenost zdravstvenog sustava. Međutim, oni propustio uzeti u obzir utjecaj koji to grub smanjenje odgovori to bi imalo za one s nesigurnim zaposlenjem, siromaštvom, pretrpanim stanovima i drugim ranjivim okolnostima. Posljedično, postojeće zdravlje i društvene nejednakosti su se pogoršale. Kako to da, tijekom najveće javnozdravstvene krize u stoljeću, psihosocijalni uvidi nisu uzeti u obzir?
Nedostatak kapaciteta u javnom zdravstvu
Vlasti za javno zdravstvo prednjačile su u odgovoru svojih zemaljas tijekom prvih mjeseci pandemije. Većina javnih zdravstvenih tijela morala je preuzeti dodatne zadatke, pružanje smjernice za javnost i servirati kao savjetnici donositeljima politika i odluka. Proizveli su istraživanje i saznali o izbijanju, dok su istovremeno upravljali praćenjem i praćenjem infekcija.
Kako bi zadovoljile najhitnije zahtjeve kao odgovor na pandemiju, agencije za javno zdravstvo bile su prisiljene promijeniti svoje kapacitete kako bi zadovoljile ovu hitnu potrebu. Ovaj lijevo vlasti sa nedovoljno vremena i resursa za pravilnu procjenu utjecaja odluka na pravednost zdravlja, Kao rezultat, odgovor koji se temelji na načelima javnog zdravlja, promicanja zdravlja, prevencije bolesti i "Zdravlje u svim politikama" često nije razmatran, a jedva da je bilo ikakve suradnje s mentalnim zdravljem, socijalnim službama ili tijelima civilnog društva također reagirajući na pandemiju na terenu.
Izazovi utvrđivanja dokaza o psihosocijalnom utjecaju
Dok je relativno iskren za prikupljanje podataka o infekcijama, prijemu u bolnicu i smrtnosti mnogo je teže kvantificirati utjecaj usamljenosti, obiteljskog nasilja i zlouporabe droga, ili drugo izazovi za mentalno zdravlje i obrazovni razvoj.
Gledajući samo jednu mjeru ublažavanja - zatvaranje škola – možemo razumjeti dramatične i nejednake učinke koje je imalo na djecu, s dugoročnim posljedicama za njihovo obrazovanje i dobrobit. Tijekom ovih zatvaranja, mnoga djeca, posebno ona s poteškoćama u učenju, toliko su zaostali da nikada neće moći sustići ovo vitalno obrazovanje. Ove izgubljene prilike za učenje odjekivat će diljem svijeta njihov životni tijek, s negativnim zdravstvenim i socioekonomskim posljedicama. Obrazovanje, sa svojim učinkom na prihode, zapošljavanje i zdravstveno ponašanje, važna je odrednica zdravlja i blagostanja i proći će godine dok ne budemo u mogućnosti izmjeriti puni učinak Povezano s COVID-19 zatvaranja škola.
Ne uzimajući u obzir društveni gradijent
Ranjive skupine, poput obitelji koje žive u siromaštvu, migranata, beskućnika ili osoba s invaliditetom, među skupinama su koje je pandemija najviše pogodila, često s dramatičnim posljedicama. Međutim, to je samo vrh ledenog brijega. Postoji i puno šira skupina ljudi, s višom društvenom ljestvicom, ali još uvijek žive s malim primanjima ili u malim domovima, koji se možda ne smatraju ranjivima, ali koji su također bili jako pogođeni pandemijom. Dijelovi ove skupine također bi mogli biti kritičniji prema cijepljenju ili bi mogli vidjeti manju vrijednost u znanosti o COVID-19. Umjesto odbacivanja individualnih pogleda ljudi, trebali bismo bolje slušati njihove brige, pronaći učinkovitije načine komunikacije i predložiti rješenja koja odgovaraju njihovim potrebama, kako bismo poboljšali povjerenje u naša društva i sustave javnog zdravstva.
Ne postoji jedinstven glas u javnom zdravstvu
U području javnog zdravstva postoji mnogo različitih glasova i perspektiva, koji odražavaju različite discipline unutar javnog zdravstva. Moramo uzeti u obzir sve te glasove i shvatiti da uvijek postoje kompromisi koji se moraju napraviti kada se odgovara na prijetnje javnom zdravlju. Odgovori na prijetnju javnom zdravlju trebaju biti pažljivo uravnoteženi kako bi se riješili i biomedicinski i psihosocijalni učinci koje prijetnja može predstavljati, uz kratkoročne i dugoročne učinke. Znamo da, nažalost, ne postoji idealno rješenje za pandemiju, a neke skupine uvijek riskiraju da budu pod većim negativnim utjecajem od drugih. Ipak, možemo djelovati savjesno kako bismo ublažili te negativne utjecaje. Kao akteri u javnom zdravstvu, također bismo trebali biti ovlašteni odrediti koje ustupke primijeniti, ne prepuštajući ovu odluku drugima.
Kako možemo bolje?
Tevo nekoliko načina u kojem bismo mogli bolje integrirati psihosocijalna pitanja i pitanja promicanja zdravlja naše javno zdravstvo strategije - oboje do odgovoriti na i oporaviti se od struje 'multi-kriza' suočavamo se, kao iu budućoj pandemijis:
- Psihosocijalne mjere moraju biti sastavni dio javnozdravstvenih paketa odgovora. To biti potpuno učinkovit, ovo mora uključuju fiskalnu i financijsku politiku za ublažavanje socioekonomskih učinaka pandemije (na primjer, podržati ljude dok su u samoizolaciji)
- Donošenje odluka treba biti vođeno pravednošću, temeljeno na dokazima iz revizija zdravstvene pravednosti i procjenama utjecaja zdravstvenih nejednakosti mjera odgovora.
- Povećajte korištenje uvida u ponašanje i kulturu za informiranje o javnozdravstvenim politikama a zatim poboljšati povjerenje i olakšati pridržavanje odabranih javnozdravstvenih mjera. To uključuje rad s fokusnim skupinama i korištenje kvalitativnih metodologija za prikupljanje dokaza o psihosocijalnoj dobrobiti.
- Poboljšati csuradnja i koordinacija između ključ sektorima, uključujući sektor obrazovanja, socijalne zaštite, zapošljavanja i stanovanja. Ovi sektori mogu imati potpornu i integrativnu ulogu u pružanju zdravstvene i socijalne skrbi u modernim sustavima javne politike.
- Innaborati seulaganja u promicanje zdravlja i prevenciju bolesti, primarnu skrb, obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu, dugotrajnu skrb i usluge mentalnog zdravlja kako bi se te usluge ojačale i bolje integrirale u mjere odgovora na pandemiju.
- Izgradite sustavne veze s civilnim društvima i organizacijama na terenu do dodatno olakšati pružanje skrbi.
- Osigurajte osigurati učinkovite zdravstvene komunikacijske strategije (npr. od zdravstvenih vlasti i političkih vođa) i baviti se dezinformacijama i lažnim vijestima na društvenim mrežama.
Caroline Costongs
Caroline Costongs je direktorica EuroHealthNeta i stručnjakinja za javno zdravlje i promicanje zdravlja. Caroline vodi multidisciplinarni tim koji radi na europskoj i (pod)nacionalnoj politici, zagovaranju, istraživanju i izgradnji kapaciteta koji se bave zdravstvenim nejednakostima. Caroline je aktivna u raznim EU i WHO forumima, savjetodavnim odborima i raznim EU projektima, a članica je ICC-a – Međunarodnog vijeća za Europsku konferenciju o javnom zdravstvu.